Iako je naša košarkaška B-repka sinoć izgubila od domaćina Italije na međunarodnom turniru u Rosetu 82:72 (38:38), prva vijest je odlazak u penziju velikog Gorana:”Znao sam da će se kad-tad dogoditi, no želio sam na središnji teren, želio sam sebi pokazati da još mogu pobjeđivati. Pokazao sam, dobio sam dva. Danas nisam imao sreće što sam naletio na čovjeka koji je jednostavno igrao predobro, ali vrijedilo je probati još jednom. Prošao sam dvije godine terapije i muke samo da se vratim i oprostim u Wimbledonu, nisam mogao tražiti bolji kraj – najbolje mjesto i najbolji teren.”
Svi Hrvati živjeli su s ovim “luđakom” proteklih 15 godina. Ja osobno znam za 2-3 televizora koja su platila promašenim volejima ili duplim greškama, izgubljenim finalima… Vjerujem da je i za koju sijedu, uz Cibonu naravno, zaslužan Goran Ivanišević.
I za kraj jedna anegdota s juga Lijepe naše (ja nisam bio nazočan, samo prenosim riječi E.J.)
Otišla sam doma malo preko praznika i sjedim s frendovima na cugi, kad do nas Ivanišević pije kavu i čita novine… Moli konobara da mu naplati i daje 500kn. Ode konobar i nema ga..10min..15min…20min…ovaj već lud, digne se i ode do šanka:“Pa šta je tebi dao sam ti 500kn za kavu, ostavit ću ti ja manću, ali di si ti do sad?”
Konobar sav ozbiljan:“Hmm, jesi se iznervirao,aaaa????”
Kaže Goran:“Bogami jesam…pa koji ti je ku***?”
“Eto sad znas kako se ja nerviram kad tebe gledam!”
