JOSE PEPE VILDOZA Argentinski razigravač i prvi Južnoamerikanac u povijesti Cibone o Messiju i Maradoni, dolasku u novi klub, ciljevima u Europi, hrani u svojoj domovini, gradu Zagrebu…

Lijepo je doći negdje gdje znaš da te žele i zasad mi se čini da nisam pogriješio

Prije 70-ak, ali i više godina, Hrvati su tražili sreću i budućnost u Južnoj Americi, Argentini. Danas je slijed obratan. Sada Argentinci dolaze u Hrvatsku. U redu, nije baš riječ o velikim brojkama, ali nisu ni zanemarive. Prije nešto više od godinu dana u Dinamo je došao primjerice Matias Godoy, a nekoliko mjeseci i sunarodnjak mu Matias Carracedo. U riječkom Primorju je vaterpolo igrao sjajni Gonzalo Echenique, Argentinac koji danas nastupa za reprezentaciju Italije.

No, u košarci baš i nismo imali prilike na našim parketima, u dresu nekog hrvatskog kluba vidjeti “gaučosa”. Do ovog ljeta. Tada je naime, početkom lipnja ugovor (1+1) za Cibonu potpisao Jose Vildoza (25), razigravač i argentinski reprezentativac.

Jose je sada u Zagrebu već dva i pol mjeseca. Dostatno za prve dojmove o klubu, novoj sredini, gradu… Pa ipak, krenuli smo s lakšim temama. Primjerice, živo nas je zanimalo kako jedan Argentinac gleda na odlazak Lionela Messija iz Barcelone u PSG?
– Istina je da je rijetkost vidjeti ili sada malo teže zamisliti Messija u bilo kojem drugom dresu osim Barceloninog. Htio sam da cijeli život ostane u tom dresu, ali isto tako mislim da mu je trebala promjena. Sad ima priliku igrati sa svojim prijateljem Neymarom i mislim da je to dobra odluka.
Iz ovakvog odgovora Jose Vildoze već slutimo da je rođeno jedno divno i duboko prijateljstvo jer… Veže nas nogometno-navijačka ista strast i odanost. Nego, tko je za Vildozu veći, bolji nogometaš – Maradona ili Messi?
– Teško pitanje, ne volim ih uspoređivati, ha-ha. Radije mislim da su dvojica najboljih nogometaša u povijesti Argentinci!
Odličan stav. Jednog dana, po okončanju košarkaške karijere, Ministarstvo vanjskih poslova Argentine moglo bi u ovom mladiću imati potencijalnog kandidata za diplomaciju. Idemo sada ipak na košarkaške teme…
Što za vas znači, predstavlja odlazak u Europu? U Argentini više niste mogli napredovati, dosegnuli ste vrh?
– Dolazak u Europu uvijek je bio san. Kad sam bio dijete i gledao utakmice, to sam si postavio za neki cilj i biti ovdje je veliki iskorak u mojoj karijeri. Sretan sam i zahvalan.
Što je presudilo u odabiru Cibone kao vašeg prvog inozemnog kluba?
– Odlučujući je bio interes koji su pokazali. Lijepo je doći negdje gdje znaš da te žele i zasad mi se čini da nisam pogriješio.
Što vam je cilj napraviti u Ciboninom dresu?
– Cilj je svakog dana, na svakom treningu, pa jasno i utakmici dati 100 posto i biti u mogućnosti pomoći momčadi. Nadam se da će ovo biti sjajna godina i da ćemo ostvariti što je više moguće.

Vidite li se za koju godinu u nekom još većem klubu u europskoj Ligi prvaka ili sanjate i više od toga, NBA?
– Igrati Euroligu bilo bi zbilja veliko, a NBA je isto nešto o čemu svi sanjaju. Sad sam u Ciboni i želim razmišljati samo o ovome sada kako bih mogao dati sve od sebe.
Spomenuli ste prilikom dolaska u Cibonu da vam je najveći igrač iz Hrvatske pokojni Dražen Petrović. Zašto? I gdje je tu jedan također velikan, Toni Kukoč?
– Dražen je legenda! Kad sam bio klinac gledao sam njegove videozapise i siguran sam da ima i drugih dobrih igrača, ali on je bio drukčiji! Toni Kukoč je isto legenda, ima tri NBA prstena, ali ja se nekako držim Dražena – veli ovaj mladić koji je dosad ubilježio šest nastupa za argentinsku reprezentaciju na Ameri Cupu.
Uz pretpostavku da je nogomet daleko najpopularniji sport u Argentini, koji je sport broj 2 – košarka ili odbojka?
– Nogomet je najpopularniji sport, ljudi ga žive strastveno. Košarka je vjerojatno broj 2, ali kad je reprezentacija u pitanju ljudi prate sve jednako strastveno.
Je li točno da ste se vi slučajno počeli baviti košarkom?
– Da. kad sam bio dijete nisam ni pomišljao na igranje košarke. Spletom okolnosti došao sam u klub (San Lorenzo), ali zato što sam bio žedan, išao sam popiti vodu i… na kraju mi se tamo jako svidjelo. Jako sam zahvalan na toj slučajnosti, imao sam jedva 6 godina tada.
Ovo je još jedan dokaz da je voda najzdravije piće.
Koliko ste realno znali o Hrvatskoj i Zagrebu prije nego ste došli ovdje?
– Nisam znao previše, uglavnom sam čuo o hrvatskim sportašima, ali čim sam saznao da postoji mogućnost dolaska, počeo sam istraživati. Trenutačno jako puno obilazim Zagreb i baš volim ovaj grad. Tijekom ljeta sam posjetio Dubrovnik koji me isto očarao.
U Argentini živi i puno Hrvata, jesi li ikada imao i kontakte s nekim od argentinskih Hrvata?
– Ne, zapravo nikad nisam sreo nekog Hrvata u Argentini. Možda ovdje sretnem nekog Argentinca ha, ha. Kultura i jezik su različiti, kada govorimo o Hrvatskoj i Argentini, ali ljudi su vrlo prijateljski raspoloženi i uvijek su spremni pomoći tako da imamo i dosta sličnosti.

U Hrvatskoj o Argentini znamo i da je riječ o državi s najboljim steakovima na svijetu. Može li se nešto iz naše, hrvatske gastronomije, kuhinje mjeriti s tim? Kako vam se sviđa hrvatska kuhinja, koliko ste toga probali?
– Uh, istina. Mi u Argentini imamo jako dobro pečenje, steakove, ali ovo što sam dosad imao priliku probati u Hrvatskoj je bilo preukusno. Najviše sam u klupskom restoranu zasad i tamo je hrana sjajna. Čim uhvatim vremena posjetit ću i ostala mjesta koja su mi suigrači preporučili – veli simpatičan Gaučos koji nam je otkrio i nadimak.
– Zovu me Pepe. U Argentini svakog tko se zove Jose, zovu Pepe.

Dean Bauer/SN