Sada, kada su mi se dojmovi malo smirili, mogu u miru dati komentar na uvrštenje Dražena među najveće (gdje mu je odavno i bilo mjesto). Sinoć sam opet gledao utakmicu Šibenka – Bosna (3. utakmica finala 1983. godine) i mogu reći samo jedno: GENIJALAC! Lakoća poteza, gušt, veselje prilikom svakog postignutog koša, ljutnja nakon promašaja i želja da se to što prije ispravi je ono što je Dražena činilo iznad ostalih. Svaka čast i našim ostalim košarkaškim velikanima ali Dražen je Dražen. I još jednom veliko hvala HTV-u što nas je podsjetio na njegovu igru i što je neke nove klince povukao u ovaj sport…