Buđenje uz sunce i pogled na more. Doručak po mjeri i pokret prema dvorani na trening! Bus nas vozi u krug i do dvorane koja je svega 5 minuta šetnje od hotela, vozimo se punih 20 minuta. Mislim da ćemo ubuduće pješke na trening! Dvorana je prava domaćinska, s 1500 mjesta, gledalištem blizu terena. Mora da je atmosfera odlična na utakmicama, jedva čekam.
Ponovili smo akcije i teško mi je jer znam da neću moći igrati večeras. Još par dana i to će se promijeniti! Trening je preletio i idemo prema hotelu! Gradić (od milijun stanovnika) je pravi turistički. Glavnom ulicom, koja prati liniju mora, s obiju strana konstantno se izmjenjuju razne trgovine, barovi i legendarni “doneri” u kojima svaki gazda svoj sendvič hvali! Ručak, odmor i sastanak pred odlazak u dvoranu na utakmicu. Dolazimo busom pred dvoranu i vidi se da je unutra već prava atmosfera. Prvu utakmicu igraju Kazan i Banvit! Presvukli smo se u dresove i dok smo čekali vidjeli smo zanimljiv kraj ove prve. Vratilo me u prošlost jer je na semaforu ostalo 0,6 sekundi u kojima je Banvit zabio koš iz podbacivanja i s minus 1 otišao do pobjede. Zabolile su te desetinke jer se još uvijek jako dobro sjećam naše nesreće u Areni! Grrrrrrr!
Zagrijavanje podgrijavaju navijači Besiktasa koji neprestanom koreografijom bodre svoju momčad već na samom zagrijavanju! Atmosfera, prava ludnica! Da je bar zaigrati malo….
O utakmici neću. Izgubili smo, a nismo igrali loše! Vjerujem da ćemo se još dići, a još kad ja zaigram …. Hehehe 🙂
Tus, bus, hotel, večera i spavanac!
